Dok svijet obilježava 30. godišnjicu genocida u Ruandi, u tijeku je turobno razmišljanje o događajima koji su doveli do masakra oko 800.000 Tutsija i umjerenih Hutua. Ova tragična epizoda u ljudskoj povijesti, koja se odvijala u rasponu od 100 dana 1994. godine, ostaje snažan podsjetnik na krhkost civilizacije i dubinu okrutnosti koju su ljudi sposobni nanijeti jedni drugima. Unatoč obećanju međunarodne zajednice da se ’nikada više’ nakon holokausta, globalni odgovor na genocid u Ruandi obilježen je neaktivnošću i neuspjehom, postavljajući pitanja o učinkovitosti međunarodnih mehanizama u sprječavanju takvih zločina. Uloga Zapada u genocidu u Ruandi bila je predmet intenzivnog ispitivanja i kritika. Optužbe za ravnodušnost i neadekvatnu reakciju upućene su raznim državama i međunarodnim organizacijama koje su, prema kritičarima, mogle intervenirati da zaustave krvoproliće, ali nisu odlučile. Ruandski predsjednik Paul Kagame glasno je kritizirao nedjelovanje međunarodne zajednice, naglašavajući uočene dvostruke standarde u globalnoj politici i humanitarnoj intervenciji. U godinama nakon genocida, Ruanda je napravila značajne korake u ponovnoj izgradnji svog društva, gospodarstva i struktura upravljanja. Međutim, ožiljci genocida ostaju, služeći kao bolan podsjetnik na prošlost i opomena za budućnost. Neuspjeh međunarodne zajednice u Ruandi potaknuo je rasprave o tome kako bolje spriječiti i odgovoriti na masovne zločine, što je dovelo do uspostave inicijativa poput doktrine Odgovornost za za&scaron…
Čitaj višeBudite prvi koji će odgovoriti na ovu opća rasprava .